ФОРУМ НОВОСТИ ВИДЕО ИНТЕРВЈУ КЊИГЕ ТЕКСТОВИ ФОТОГРАФИЈЕ О НАМА
Шестоднев
April 18, 2014, 09:25:39 am *
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Vesti: Ми се не стидимо Јеванђеља-Св Василије Велики
 
   Početna   Pomoć Prijavljivanje Registracija  

 

Stranice: [1]   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Islam o stvaranju i o Darvinu!!!  (Pročitano 1656 puta)
virtuelniM
Gost
« poslato: Avgust 07, 2011, 09:54:46 pm »

Ibn Arebi - stvaranje svijeta

Kod raspravljanja pitanja o stvaranju svijeta ili o božanskom stvaranju uopće, segment koji se odnosi na uzornog uzroka (Causa exemplaris) stvaranja koji jest vječna paslika prema kojoj Bog izvodi svoje stvaranje bilo na način nepretrgnutog niza teofanija i epifanija, kako uči filozof iz Andalusa, ili na način emanacija, kako uče Ihwdn As-Safd', ondje, naime, nalazimo skoro potpunu podudarnost između Ibn 'Arabija i neoplatonički nadahnutih filozofa iz Basre, s tim što ovi potonji uzornoga uzroka stvaranja oslovljavaju pojmom jedinstveno stvorenoga bića. instrumentom stvaranja ili Prvim Umom (Al~Mahluq Al-tbda'iyy), dočim Ibn 'Arabl uzornog uzroka svekolikog božanskog stvaranja ili samoočitovanja i samoozbi ljenja oslovljava pojmom Zbilje zbilja (Haqiqa Al-Haqaiq) ili pojmom Logosa.

Između Ibn 'Arabija i filozofa iz Basre postoji stanovita sličnost i kod hijerarhijskog stupnjevanja božanskih emanacija ili samoočirovanja (Tagalliyyat). Razlike su više terminološke prirode, dočim sama ideja o kozmičkim emanacijama potiče od Plotina i kombinirana je sa izvijesnim elementima Empedoklova učenja o četiri praelementa, s tim što Ibn 'Arabi i filozofi iz Basre četiri praelementa postavljaju na dno razvijajuće ljestvice nebeskih sfera, to jest ispod Mjesečeve sfere, dočim ih Hmpeđoklo stavlja na početku takovrsnog kozmičkog niza.

U domeni psihologije i epistemologije Ibn 'Arabi je unekoliko nadahnut određenim segmentima iz enciklopedijskih Traktata Ibtvdn As-Safa', onim segmentima koji raspravljaju o naravi ljudske duše, o duši kao pojedinačnom egu čija opstojnost i djelatna moć se ogledaju u stjecanju mudrosti, svejedno bila ona intuitivna ili refleksivna mudrosti Ibn 'Arabi gotovo doslovce preuzima njihovu konstataciju da je svaka pojedinačna duša tek jedan obzir Univerzalne Duše, i da je konačni cilj svake pojedinačne ljudske duše njen povratak i utok u Univerzalnu Dušu, što prema Ibn 'Arabiju i družini iz Basre, predstavlja najviši duhovni stupanj vječnoga ili onostranog života,32 Kao što filozofi iz Basre smatraju da duša predstavlja Zamjenika Božjeg (al-Halifa) na Zemlji, to isto misli i filozof iz Andalusa. Glede Ibn Arabijeva učenja o duhovnome Polu (Qutb), ono u dobroj mjeri podsjeća na učenje o nezabludivom i tajnom Imamu društva iz Basre. S druge strane, drugo lice Zamjenika Božjeg na Zemlji kod Ibn 'Arabija izražava zbiljnost Savršenoga Čovjeka (Al-Insan Al-Kamil), dočim kod filozofa iz Basre označava Apsolutnoga Čovjeka (Al-Insdn Al-Mutlaq).

Iz sfere interpretativne tradicije islama niko nije tako snažno priskrbio duhovnu aromu Ibn 'Arabijevu sufijskome mišljenju kao što je to sufija Al-IIallag. S druge strane, ničije misli Ibn 'Arabi nije tako prilježno i pomno tumačio kao što je tumačio riječi Hallagove, što se naročito vidi iz njegova tumačenja Hallagovih temeljnih izričaja u djelu As-SiragAl-Wabhag Fi Šarb Kalam Al-Halldg. Kljucne tačke dodira i snažnijeg utjecaja Al-Hallaga na misao filozofa iz Andalusa osobito su prepoznatljive u pitanju koje raspravlja odnos Jednog i Mnošva, kojeg Ibn 'A-rabi izvodi po analogiji odnosa božanske prirode (Lahut) i ljudske prirode (Nasut). Potom, Ibn Arabijevo učenje o preegzisten-ciji Poslanika islama (a.s.) i o Logosu ili muhammadanskom Logosu kao Savršenom Čovjeku u sebi smiruje neke tanahnije izvedbe čiji temeljni naglasci su kondenzirani u Al-Hallagovu metafizičkom odnosu Huwa-Huwa koji postoji na razini apsolutne transcendentnosti božanskoga Bitka. Nadalje, kategorija muhammadanskog Svjetla (Nur Muhammad) unutar Ibn 'Ara-bijeve sufijske dimenzije teorije o Logosu u bitnom je doticaju sa Hallagovom postavkom o ezoterijskom znanju kao izravnom otkrovenju što zrači iz muhammadanskoga Svijeta. Ibn 'Arabijevo razmatranje odnosa transcendenlno-imanentno (Tanzih-Tašbfh) dobrano nalikuje na Hallagovo razmatranje odnosa transcendentnog jedinstva božanske Biti (Ahadiyya) i imanentnog jedinstva božanskoga Bitka (Wdhidiyya). Riječ je, naravno, o  onomu što Ibn 'Arabi oslovljava božanskim jedinstvom po sebi i božanskim jedinstvom koje je posvjedočeno po drugom, to jest po vidljivim formama božanskih imena i svojstava očitovanih u svijetu vidljivih ili osjetilnih formi. U vezi s tim stoji i odnos božanske Biti i božanskih atributa, koji kod Hallaga postoji u smislu odnosa Boga kao žive Zbilje i pojavnoga svijeta kao zastora koji skriva rečenu Zbilju. Napokon, dosta sličnosti između ove dvojice sufija postoji i kod razmatranja pitanja božanske Ljubavi, kod razmatranja razlike između htijenja (Mašl'a) i volje (Irada) ili između volje i želje, te kod razumijevanja pitanja o nespoznatljivosti Božanskog.

Ibn 'Arabi posebnu zahvalnost duguje Hallagu za nadahnuća u sferi ezoterijske hermeneutike qur'anskoga teksta. Ta nadahnuća su, doista, bila djelomična, jer je i Hallagovo tumačenje teksta Objave bilo fragmentarno. Hallag u tomu, kao i u svemu drugom što je napisao, nije imao cjelovito razrađene metode, određeni znanstveni standard niti ikakvu formu spoznajno-teo-rijskoga sustava, tako da ne može biti nikakve usporedbe između njega i Ibn 'Arabija u tom smislu i na takvoj razini. No, za razliku od drugih sufija koji su, možda, ostvarili cjelovitiji sustav mišljenja, Hallagovi fragmenti, koji su logičan i prirodan rezultat njegovih povremenih ekstatičkih uznesenja Šatahat), najsnažnije i najtemeljitije su uzdrmali Ibn 'Arabijev duh i najneposred-nije takli njegovu intimu i izmamili neponovljivu epifanijsku erupciju Ibn Arabijeva duhovnog genija koji je oplavio i svojom raskošnom interpretativnom snagom odmislio i ozračio cijelu vertikalu silazno-očitujuće i uzlazno-spoznajne božanske Mudrosti.

Ipak, u potpuno zaokruženom sustavu univerzalnih ideja, u kojima je filozof iz Andalusa uspio na savršen način smiriti simfonijsku razigranost vječne nebeske mudrosti, stidljivo su primireni neki svjetlosni refleksi i ostalih sufijskih prethodnika Ibn 'Arabija, a među prvima Gunavda, Šibliya, Tustarija, 'Abd Al-Qadir AI-Gilaniya, Gadaliva, Niffariva i drugih. Svi su oni u Ibn 'Arabijevu sustavu u daleko većoj mjeri ozbiljili svoj duhovni legitimitet, a mnogo manje svojim prisustvom potkrijepili eklektičku narav njegove misli i upotpunili autentični diskurs njegova genija. To podjednako važi i za prisustvo nekih elemenata islamske Školastičke teologije, poglavito one dijalektičke teologije aš'arita i racionalističke teologije mu'tazilita, u Ibn 'Arabijevu mišljenju, koje filozof iz Andalusa uvodi u sadržaj svoga djela više polemike radi, nego li u svrhu jačanja vlastite argumentacije i vlastitih filozofijsko-teologijskih i mističkih stajališta.

 

prof. dr. R. Hafizović
Sačuvana
virtuelniM
Gost
« Odgovor #1 poslato: Avgust 07, 2011, 09:57:27 pm »

Hadis o stvaranju čovjeka

Abdullah sin Mes’uda veli: "Pričao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem - a o­n je o­naj koji istinu govori i kome se vjeruje: "Stvaranje čovjeka biva u utrobi majke njegove četrdeset dana, zatim bude toliko isto vremena "aleka", zatim bude toliko isto vremena kao "mudga", zatim Allah, dželle šanuhu, pošalje meleka, pa mu udahne dušu; i tom meleku narede se četiri odredbe da zapiše: nafaku (djeteta) i konac života (tj. koliko će živjeti) i njegov posao i da li je (u pogledu drugog svijeta) sretan ili nesretan.

Pa tako mi Allaha, osim koga nema drugog - jedan čovjek radi o­naj posao koji vodi džennetu sve dotle dok između njega i dženneta ne bude lakat prostora, pa ga preteče o­no što mu je zapisano, pa počne se baviti o­nim poslom koji vodi u vatru pa uniđe u nju; drugi, opet, čovjek radi o­naj posao koji vodi vatri sve dotle dok između njega i vatre ne bude lakat prostora, pa ga preteče o­no što mu je zapisano, pa počne raditi posao koji vodi džennetu pa uniđe u džennet."

Ovaj hadis je od vjerodostojnih hadisa, a nalazi se u Buhariji i Muslimu.

Glavni cilj i pouka, koja se iz njega crpi jeste to da se čovjek ne zavarava svojim dobrim djelima i da se ne oholi i ne ponosi njima, jer je posljedica glavna i odlučujuća stvar. Tako isto ne smije da gubi nadu u Allahovu milost, ako vidi među svojim poslovima dosta ružnih, jer sami Tvorac zna kakav će kraj biti. Dakle, musliman treba da živi strahom od Allaha, dželle šanuhu, i nadom u Njegovu milost.

U ovom hadisu je, također, obrađeno pitanje vjerovanja u sudbinu. Da bih značenje hadisa još više približio čitaocu, dodaću još dvije-tri riječi. Naime, Allah je čovjeku dao slobodnu volju pri odlučivanju šta hoće ili šta neće da uradi. Sveznajući Allah je znao unaprijed šta će čovjek raditi i odredio je da Mu se volja ispuni. Ne treba misliti da čovjek koji dobro radi, lahko izlazi iz svoje kolotečine, a tako isto koji radi zlo. o­naj čovjek što je radio poslove koji vode džennetu, bio se približio njemu a počeo raditi zlo i otišao u vatru, njegovi dobri poslovi su bili dobri samo naočigled, dok u suštini su i o­ni bili zli. Među njima se krilo nešto što je prouzročilo zlu posljedicu kao što se u šejtanovim dobrim poslovima krila oholost i protivljenje Allahovoj odredbi. Tako isto o­naj čovjek što je radio zlo, sve dotle dok je bio skoro unišao u džehennem, pa je počeo raditi dobro, koje je bilo uzrokom njegovog spasenja u zadnjem času.

Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu nas podučava kako ćemo Ga moliti i tražiti Njegovu dobrotu. Na jednom mjestu se ovakva molitva preporučava: (Rabbena la tuzig kulubena ba’de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten inneke Entel-Vehhab. = O naš Allahu, nemoj naša srca odvratiti s pravog puta pošto si nas na njeg naputio, pokloni nam od Svoje milosti, Ti si o­naj koji obilno poklanjaš). I ovo neka bude i naša molba, kojom završavamo ovaj hadis.

PREUZETO SA http://www.essunne.com/ Islamski vjerski portal!
Sačuvana
virtuelniM
Gost
« Odgovor #2 poslato: Avgust 07, 2011, 10:01:15 pm »

" Evolucija "
[/b]

Harun Yahya


Zajednički materijal, dizajn i dizajner


Nedavno kompletiranje genetske mape čovjeka u okviru ljudskog genotip projekta bez sumnje predstavlja jedan značajan znanstveni napredak. Međutim u nekim evolucijskim publikacijama neki rezultati ovog projekta su lažno predstavljeni. Naime, tvrdi se da su geni šimpanze 98% slični genima čovjeka, te da ovo predstavlja dokaz u korist tvrdnje da je čovjekoliki majmun blizak čovjeku i da je zbog toga, kako to tvrdi Darvinova teorija evolucije, logički predak čovjeka. Ova argumentacija je varljiva.

Tvrdnja 98% sličnosti je sama po sebi varljiva. Da bi tvrdili da genetske strukture čovjeka i šimpanze nose 98% sličnost, onda i genotip šimpanze baš kao i genotip čovjeka mora biti prikazan i onda ovo dvoje treba uporediti. Međutim nikakvi rezultati takvog poređenja nisu dostupni zato što je, barem do sada, samo genetska mapa čovjeka prikazana. Takvo istraživanje šimpanzi još nije izvršeno.

Tvrđena sličnost je jedna pretjerana generalizacija utemeljena na sličnosti amino-aksidnih sekvenci nekih 30 do 40 bazičnih proteina prisutnih i u čovjeku i šimpanzi. Analiza sekvenci na DNA sekvencama koje se poklapaju sa ovim proteinima je rađena metodom zvanom “DNA hibridizacija” i kompariran je samo ovaj ograničeni broj proteina. Kako god, pošto u čovjeku ima oko 100 000 gena, onda je i tu 100 000 proteina kodiranih ovim genima. Tvdnja da su geni čovjeka i majmuna 98% slični je ustvari zasnovana na sličnosti među 40 od 100 000 proteina!

Čak šta više gore spomenuti bazični proteini su zajedničke vitalne molekule prisutne i u različitim drugim živim organizmima. Struktura iste vrste ovih proteina, prisutnih ne samo u majmunima nego također i drugim popuno različitim živim organizmima, je izuzetno slična strukturi čovjeka.

Genetske analize publikovane u New Scientist (Novi znanstvenik), na primjer, su nedavno otkrile 75% sličnost između DNA gliste i čovjeka (New Scientist, 15 maj 1999, str. 27). To definitivno ne znači da postoji samo 25% razlika između čovjeka i ovih glista.

Na drugu stranu analize urađene na nekim proteinima pokazuju bliskost čovjeka nekim izuzetno različitim živim organizmima. U istraživanju kojeg su znanstvenici na Kembridž (Cambridge) univerzitetu poduzeli upoređivani su neki proteini kopnenih životinja. Na veliko iznenađenje gotovo u svim uzorcima čovjek i pile su se slagali kao najbliži srodnici. Sledeći čovjeku po bliskosti srodnik je bio krokodil. (New Scientist, V. 103, 16 august 1984, str. 19)

Drugi primjer kojeg evolucionisti koriste kao dokaz "genetske sličnosti između čovjeka i majmuna" je prisustvo 48 hromozoma u šimpanzama i gorilama i 46 hromozoma u čovjeku. Evolucionisti uzimaju brojčanu sličnost hromozoma kao indikaciju evolucijske veze. Kako god, ako je ova logika ispravna onda bi čovjek mogao imati srodnika koji mu je bliži i od samog majmuna: krompir! Broj hromozoma u krompiru je tačno jednak broju hromozoma u čovjeku: 46.

Ovi primjeri jasno pokazuju da genetska sličnost ne predstavlja nikakav dokaz u korist teorije evolucije. A to je tako prije svega zato što genetske sličnosti nisu u liniji sa nepotvrđenim šemama evolucije, nego naprotiv daju potpuno suprotne rezultate.

Neiznenađujuće kada je ovo pitanje u cjelini razmotreno, vidjelo se da predmet "biohemijske sličnosti" ne predstavlja nikakav dokaz u korist evolucije nego naprotiv ostavlja teoriju evolucije na cjedilu. Doktor Kristian Švabe (Christian Shwabe), inače naučnik biohemije na medicinskom fakultetu univerziteta južne Karoline (Carolina), je evolucijski znanstvenik koji je godine proveo kako bi u molekularnom domenu pronašao dokaz evolucije. Svoja istraživanja je posebno posvetio proteinima insulin i relaksin tipa, te pokušao da među živim organizmima uspostavi evolucijsku vezu. Međutim na koncu je morao ne mali broj puta da prizna da ni u jednom momentu svojih istraživanja nije mogao pronaći dokaz evolucije. On kaže:

“Molekularna evolucija je gotovo prihvaćena kao najmoćniji metod paleontologije*1) u otkrivanju evolucijskih veza. Ja kao molekularni evolucionosta bih trebao biti oduševljen. Umjesto toga izgleda uznemiravajućim da u urednom razvoju vrsta, kako to već molekularne sličnosti nalažu, postoji mnogo izuzetaka; u stvari toliko mnogo da mislim da bi ovi izuzetci, ovi zavojci, mogli nositi neku važniju poruku”. (Christian Shwabe, On the Validity of Molecular Evolution, Trends in Biochemical Sciences. V. 11, juli 1986)

Na temelju nedavnih otkrića ostvarenih na polju molekularne biologije poznati biohemičar profesor Majkl Denton (Michael Denton) je dao sledeće komentare:

“Svaki razred na molekularnom stepenu je jedinstven, izoliran i posrednički nepovezan. Tako molekule, kao i fosili, nisu uspjele da obezbjede varljive veze koje je toliko dugo evolucijska biologija tražila. Na molekularnoj ravni nema organizma koji kada se uporedi sa svojim srodnicima je ‘pradjedovski’, ‘primitivan’ ili ‘napredan’. Da su ovi molekularni dokazi bili dostupni prije jednog stoljeća malo je sumnje da ideja organske evolucije možda nikada ne bi bila ni prihvaćena.” (Michael Denton, Evolution: A Theory in Crisis, London, Burnett Books 1985, str, 290-291)

Zato što su svi složeni iz istih molekula potpuno je prirodno da ljudsko tijelo nosi određene sličnosti sa drugim živim organizmima; svi oni također koriste istu vodu i atmosferu; i na koncu svi oni konzumiraju hranu koja se sastoji od jednih te istih molekula. Sigurno je da će njihov metabolizam, te zbog toga i genetske strukture ličiti jedna na drugu. Međutim ovo nije dokaz da su one evoluirale iz zajedničkog pretka.

Ovaj ‘zajednički materijal’ nije rezultat nikakve evolucije nego ‘zajedničkog dizajna’ tj. prirode zajedničkog nacrta po kome su svi oni kreirani.

Ovaj predmet je moguće objasniti kroz jedan primjer. Sve građevinske konstrukcije su urađene sličnim materijalom (ciglom, željezom, cementom itd..). Ovo međutim ne znači da su ove zgrade ‘evoluirale’ jedna iz druge. One su jednostavno konstruisane odvojeno koristeći zajedničke materijale. Isto također važi i za žive organizme.

Darvinisti samo izobličavaju rezultate ljudskog genotip projekta. Život nije nastao kao rezultat nesvjesnih slučajnosti, kao što to evolucionisti tvrde, nego kao rezultat Božijeg stvaranja, a doista je On Svemoćan, i Vlasnik beskrajnog znanja i mudrosti.


Harun Yahya

(Adnan Aktor inače piše pod imenom Harun Yahya. Već je na turskom jeziku izdao gotovo 100 naslova. Neki od njih su prevedeni na engleski i druge jezike.)

-----------------------------------------------------------------

IZVOR: Impact International; vol. 30, broj 8, august 2000, str.42.

S engleskog preveo: Aid Smajić
Sačuvana
Алеф
Administrator
ветеран
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3374



E-mail
« Odgovor #3 poslato: Avgust 11, 2011, 07:09:55 pm »

Prvi dio

Nedokaziva teorija

Pripremio: Dr. Adem Zalihić




Niko nikada nije proizveo neku vrstu mehanizmom prirodne selekcije. Naprimjer: u jednom krdu jelena, pod prijetnjom divljih životinja, prirodno je da će preživjeti oni koji brže trče. To je istina. Ali, bez obzira koliko dugo ovaj proces trajao, on neće tranformirati jelene u neku drugu živu vrstu. Ovi jeleni će uvijek ostati jeleni.

U XIX stoljeću čije su lozinke bile borba za opstanak, natjecanje, klasna borba, trgovinsko suparništvo nacija, vojni sukobi, a borba za opstanak dobila smisao načela mržnje, rođen je 12. februara 1809. godine Charles Robert Darwin u Shrewsburyju, Engleska.

Bio je peto dijete i drugi sin Roberta Waringa Darwina i Suzane Wedgwood. Kao i neki znanstvenici prije njega, Darwin je vjerovao kako je cijeli život na Zemlji evoluirao (postupno se razvijao) tokom miliona godina od nekih zajedničkih predaka.

«Nazvao sam ovaj princip, po kojem je sačuvana svaka mala varijacija, ukoliko je korisna, terminom prirodni odabir.» (Charles Darwin prema «Porijeku vrsta»)

Iz činjenice promjena organskog života i teških uvjeta održanja vrste, Darwin je iznio princip selekcije, izbora jačih u borbi za život, za opstanak (struggle for life).

Četiri teorije

Od 1831. do 1836. godine Darwin je radio kao prirodnjak na brodu Beagle sa britanskom znanstvenom ekspedicijom oko svijeta. U Južnoj Americi Darwin je pronašao fosile izumrlih životinja koji su bili slični današnjim vrstama. Na otoku Galapagos u Pacifiku zapazio je mnoge varijacije među biljkama i životinjama zajedničke vrste iste onima iz Južne Amerike. Ekspedicija je posjetila mnoga mjesta širom svijeta pa je Darwin svugdje proučavao biljke i životinje skupljajući uzorke za daljnje studije. Po svom povratku u London, Darwin je izvršio cjelovita istraživanja svojih zabilješki i uzoraka. Kao ishod studije, proizišlo je nekoliko teorija:

jedna: evolucija je postojala;

druga: evolutivne promjene su bile postupne, za šta su trebale hiljade ili milioni godina;

treća: primarni mehanizam evolucije bio je proces nazvan ‘’prirodni odabir’’ (prirodna selekcija);

četvrta: milioni vrsta koje danas žive postale su iz jedne originalne forme života kroz proces grananja nazvan “specijalizacija”.

Darwinova teorija evolucione selekcije smatra kako varijacije unutar vrste nastaju slučajno te da preživljavanje ili izumiranje svakog organizma determinira sposobnost tog organizma da se prilagodi (adaptira) okolišu.

Postavio je ove četiri teorije u svojoj knjizi “O porijeklu vrsta sa značenjem prirodnog odabira ili sačuvanje favoriziranih vrsta u borbi za život” (1859.) ili kraće “Porijeko vrsta”. Nakon objavljivanja ''Porijekla vrsta’’ Darwin je nastavio pisati o botanici, geologiji, zoologiji do svoje smrti 1882. godine.

Na putovanju Beaglom (1831.–1836.) Darwin je sakupio i opisao hiljade životinja i biljaka. U Južnoj Americi promatrao je adaptaciju organizama na različita staništa od džungle do travnjaka i planinskih staništa. U umjerenim područjima vrste više sliče vrstama tropskih područja Južne Amerike nego odgovarajućim vrstama umjernih područja Evrope.

Naprimjer, na travnjacima Argentine nema zečeva, postoje štakori koji sliče zečevima. Ovi štakori nisu vezani sa evropskim zečevima, ali su slični ostalim štakorima u Južnoj Americi. Štaviše, fosili u Južnoj Americi nisu nalik na evropske fosile nego su slični sa izumrlim (kao i sada živućim) biljkama i životinjama u Južnoj Americi.

Darwina su posebno intrigirale ptice zebe na Galapagosu, ostrvu lociranom oko 500 milja od kopna Južne Amerike. Ove ptičice, iako jedinstvene, jasno su vezane za vrste sa kopna. Postoji 14 različitih vrsta roda Galapagos zeba koje su adaptirane na posebne režime prehrane. Darwinje sakupio podatke uključujući i promatranja varijabilnosti domaćih životinja, naprimjer pasa, koji su uzgajani generacijama selekcioniranog uzgajanja.

Uz crteže sopstvenih zapažanja, Darwin je crtao iz radova Linnaeusa (kreacioniste poznatog po egoističkoj proklamaciji – Bog stvara, Linnaeus uređuje) i Cuviera, kreacioniste ali i komparativnog morfologa, osnivača paleontologije, koji je smatrao kako je diskontinuitet fosila u različitim slojevima posljedica katastrofa, kao poplave, koje su izazvale izumiranje mnogih vrsta koje su živjele u određeno vrijeme.

Ovaj pristup je prihvaćen od nekih modernih geologa (i naziva se katastrofizam):

- Huttona i Lyella, koji su geološke procese smatrali sporim i suptilnim tokom miliona godina, ali vođeni u velike izmjene, tako je starost Zemlje radikalno drugačija od 6000 godina o kojima govore biblijski kreacionisti),

- Malthusa, koji je zaključio kako su rat i glad neizbježni u ljudskoj populaciji koja raste brže od raspoloživih resursa, i Lamarcka, koji je predložio teoriju evolucije zasnovanu na kontinuiranom procesu postupnih modifikacija prema dobivenim osobinama.

Darwin i Wallace skupa su iznijeli mnoštvo činjenica uključujući geografsku raspoređenost organizama, komparativnu morfologiju organizama i njihovih prethodnika – fosila. Tvrdili su da dugotrajne promjene okoliša, uključujući pomjeranja kopna i klimatske promjene, mogu služiti u procesu prirodnog odabira tokom mnogih generacija sa rezultatom mnoštva vrsta izraslih iz jednog zajedničkog prethodnika. Darwin je ovo nazvao “porijeklo sa

modifikacijom”, a pojam evolucija je uveden kasnije.

Darwinova ideja može biti prikazana citatom iz “Porijekla vrsta”:

‘’Kako se rađa sve više individua neke vrste koje mogu preživjeti, i kao posljedica postoji često ponavljajuća borba za egzistenciju, slijedi da svako biće, ukoliko se mijenja na bilo koji način koristan za njega, pod kompleksnim i različitim uvjetima života, imat će bolje šanse za preživljavanje i tako biti prirodno odabrano. Iz snažnog principa prenošenja svojstava bilo koja odabrana varijacija teži propagaciji u svoju novu i modificiranu formu.'' (Uvod)

U razmatranju teorije Darwina i Wallacea treba zapaziti da ključna uloga u hereditetu (naslijeđu), koju imaju nukleus, hromosomi i DNA, nije dokazana do 1892., 1903. i 1943.

Uz ovo, Darwin – Wallaceova teorija evolucije razvijena je bez osvrta na značenje Mendelovih radova o nasljeđivanju (koji su inače temelj genetike). Da ironija bude veća, Mendel je pisao Darwinu o svojim idejama, ali je Darwin previdio njihov značaj.

Potonje studije privukle su u zajedništvo polja evolucije, genetike i molekularne biologije. Naprimjer, nasljedna bolest ‘’anemija srpastih stanica” uzrokovana je malim izmjenama u DNA koje su uzrokovale izmjene u proteinu hemoglobina eritrocita. Individue sa dva gena za srpaste stanice imaju bolest i mogu umrijeti, ali one jedinske sa jednim genom imaju veću otpornost na malariju. Stoga se vidi da ovaj gen ima prednost u preživljavanju za afrička područja sa malarijom.

Ne produciraju sve promjene DNA ovako dramatične efekte na proteine kod onih koji imaju ove proteine. Neke promjene u DNA imaju samo minorne efekte ili nemaju dodirnih efekata na organizam. Sistematičnom usporedbom DNA različitih organizama moguće je odrediti stepen sličnosti i razlika između organizama i pokazati filogenetsku (evolucionu) relaciju između njih.

Nije više smisleno, osobito danas, govoriti o teoriji evolucije impresionirano ili pak sa “olakšanjem” da je ovom teorijom pao teret tajne otkud i kako čovjek.

Nakon otkrića zakona genetike (prva polovina 20. stoljeća), Darwinova teorija je ušla u duboku krizu. Skupina znanstvenika se 1941. godine okupila u okviru Geological Society of America u pokušaju pronalaska rješenja očuvanja darvinizma. Napoznatiji od njih bili su paleontolozi, zoolozi i genetičari: Stebbins, Dobznhansky i Mayr. Njihove diskusije bile su usmjerene na pitanje porijekla pogodnih varijacija koje su navele žive organizme da evoluiraju. Ideja koju su iznijeli zvala se “slučajna mutacija”, a teorija koju su predložili “moderna sintetička evoluciona teorija”. Ovaj pokret postao je poznat kao “neodarvinizam” i dodao je Darwinovoj tezi prirodne selekcije komponentu genetske mutacije. Neodarvinisti su pokušali ustanoviti primjere “pogodnih mutacija” pokušavajući hiljade eksperimenata sa mutacijama. Nikada nisu uspjeli proizvesti korisnu mutaciju. Pokušaji dokazivanja slučajnog postanka živih organizama također su propali.

Fosilni zapisi nikada i nigdje u svijetu nisu dokazali “prijelazne oblike” u nekoj postupnoj evoluciji živih organizama od primitivnih ka naprednijim vrstama.

U novije vrijeme (70. godine prošlog stoljeća) neki znanstvenici predložili su model evolucije nazvan “punctuated equilibrium” (Eldrege i Gould). Prema njima, evolucioni skokovi su rezultati velikih mutacija kao posljedica “incidenta – nezgode” u genetskoj strukturi. Teško se može smatrati racionalnim objašnjenje da je “jedna ptica odjednom iskočila iz reptilskog jajeta” jer, po mišljenju evolucionista, evolucija jedne vrste u drugu zahtijeva veliku i povoljnu promjenu u genetskoj informaciji.

Ipak, niti jedna mutacija ne poboljšava genetsku informaciju niti joj dodaje novu. Stoga se neodarvinizam više približio ideološkoj dogmi izgubivši osobenosti znanstvene teorije.

Današnja “teorija evolucije” zagovara da je život evoluirao preko dva naturalistička mehanizma: “prirodna selekcija” i “mutacija”. Teorija govori kako su dva mehanizma komplementarna.

Prirodna selekcija prije Darwina definirana kao “mehanizam koji vrste čini nepromjenjivim”, dok je Darwin bio prvi koji je pretpostavio evolucionu snagu ovog procesa. Od tada do danas nije nađen niti jedan dokaz ovom mehanizmu. Niko nikada nije proizveo neku vrstu mehanizmom prirodne selekcije. (Naprimjer: u jednom krdu jelena, pod prijetnjom divljih životinja, prirodno je da će preživjeti oni koji brže trče. To je istina. Ali, bez obzira koliko dugo ovaj proces trajao, on neće tranformirati jelene u neku drugu živu vrstu. Ovi jeleni će uvijek ostati jeleni.)

Mutacije su prijelomi ili zamjene koje se odigrava u DNA molekuli, koja se nalazi u jezgri ćelije živog organizma i koja sadrži sve genetske informacije.

Do sada nije izvedena niti jedna korisna mutacija. Sve su se pokazale štetnim:

- Direktne posljedice mutacija su štetne.

- Mutacije ne dodaju nove informacije u DNA jednog organizma.

- Da bi mutacija mogla biti prenesena na sljedeću generaciju, ona se mora odigrati u reproduktivnim stanicama organizma.

Prema teoriji evolucije, svaka živa vrsta proizašla je iz svoga prethodnika. Prethodno postojeće vrste pretvorile su se vremenom u nešto drugo i sve su vrste nastale na ovaj način.

U ‘’Porijeklu vrsta’’ Darwin je objasnio: “Ukoliko je moja teorija istinita, bezbrojne prijelazne vrste, koje najbliže povezuju sve vrste jedne iste grupe, posve sigurno su morale postojati… Stoga bi dokaz njihovog bivšeg postojanja trebao biti nađen jedino među fosilnim ostacima.” (Charles Darwin, The Origin of Species: A Facsimile of the First Edition, Harward University Press, 1964. strana 179.)

Evolucionisti su još od sredine 19. stoljeća širom svijeta tragali za fosilima i kopali tražeći nedostajuće karike. Uprkos njihovim najvećim naporima još uvijek nije otkrivena niti jedna prijelazna forma. Svi fosili izvađeni na iskopinama pokazali su da se, suprotno vjerovanjima evolucionista, život pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran.

Pokušavajući dokazati svoju teoriju, evolucionisti su nesvjesno uzrokovali da ona kolabira.


http://www.islambosna.ba/forum/nauka/nedokaziva-teorija-krah-darvinizma/
Sačuvana
Алеф
Administrator
ветеран
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3374



E-mail
« Odgovor #4 poslato: Avgust 11, 2011, 07:10:41 pm »

KRAH DARVINIZMA – 2 DIO
Piše: Dr. Adem Zalihić
Kada se ispitaju Zemljini slojevi i fosilni zapis, može se vidjeti da su se svi živi organizmi pojavili istovremeno. Najstariji sloj Zemlje u kome su nađeni fosili živih bića je onaj iz perioda nazvanog kambrij. Njegova starost je procijenjena na 500-550 miliona godina. Živa bića nađena u slojevima koji pripadaju kambrijskom periodu pojavila su se u fosilnom zapisu iznenada – nema njihovih prethodno postojećih predaka.


Fosili nađeni u kambrijskim stijenama pripadaju puževima, trilobitima, spužvama, kišnim glistama, meduzama, morskim ježevima i drugim kompleksnim beskičmenjacima. Ovaj široki mozaik živih organizama, načinjen od jednog tako velikog broja kompleksnih stvorenja, pojavio se tako iznenadno da se taj čudesni događaj u geološkoj literaturi naziva “kambrijska eksplozija”.

Kao što se može vidjeti, fosilni zapis ukazuje da živa bića nisu evoluirala iz primitivnih u napredne forme, nego da su se umjesto toga pojavila iznenada, naprasno i u jednom savršenom stanju. Ukratko, živa bića nisu postala evolucijom, ona su bila stvorena.

“Rekonstrukcije” fosila

Rekonstrukcije se mogu definirati kao crtanje slika ili konstruiranje modela živog bića na bazi jedine kosti, ponekad na bazi samo jednog fragmenta koji je iskopan. “Ljudi-majmuni” koje mi vidimo u časopisima ili filmovima ustvari su rekonstrukcije. U svojim slikama i rekonstrukcijama evolucionisti namjerno daju oblik crtama koje ustvari ne ostavljaju nikakve fosilne tragove na način da podržavaju evoluciju. Primjer: građa nosa i usana, oblik kose, oblik obrva i druge dlake na tijelu. Oni također izrađuju detaljne slike, slikajući ova imaginarna bića kako hodaju sa svojim obiteljima, kako love ili u drugim prilikama njihovog svakodnevnog života. Međutim, svi ovi crteži samo su tvorevine mašte i nemaju ekvivalent u fosilnom zapisu. Earnst A. Hooten sa Harvardskog univerziteta objašnjava ovu situaciju ovako: “Pokušati restaurirati mehke dijelove je jedan čak još hazardniji poduhvat. Usne, oči, uši i nagib nosa ne ostavljaju indicija na dijelovima kostiju koje leže ispod njih. Vi sa jednakom lahkoćom na neadertalnoj lobanji možete modelirati osobine čimpanze kao i crte lica filozofa.”



Scenarij evolucije čovjeka

Darvinistička teorija drži da je savremeni čovjek evoluirao iz neke vrste majmunolikih bića. Tvrdi se da su za vrijeme ovog navedenog evolucionog procesa, za koji se pretpostavlja da je počeo prije 4-5 miliona godina, postojale neke “prijelazne forme” između savremenog čovjeka i njegovih predaka.

Prema ovom potpuno imaginarnom scenariju, postojale su 4 osnovne kategorije:

• <!--[endif]-->Australopithecus

• <!--[endif]-->Homo habilis

• <!--[endif]-->Homo erectus

• <!--[endif]-->Homo sapiens

(Neki kandidati za prijelazne forme iz prošlosti kao Ramapithecus morali su biti potpuno isključeni iz imaginarnog stabla evolucije čovjeka nakon što je shvaćeno da su oni bili obični majmuni.)

David Pilbeam, Human Loss and Early Ancestor, Science, April 1982, strana 6-7.

Sve vrste Australopithecusa su izumrli majmuni koji podsjećaju na majmune današnjice. Godine 1994. jedan tim sa Univerziteta u Liverpoolu zaključio je da su “Australopithecusi četveronošci.”

Fred Spoor, Bernard Wood Frans Zonneveld, “Implication of Early Hominid Labyrintine Morphology for Evolution of Human Bipedal Locomotion”, Nature, vol. 269, June 23, 1994. str. 645-648.

Australopithecusi nemaju veze sa ljudima i oni su samo izumrla majmunska vrsta.

Homo habilis kao klasa predložen je 60-ih godina 20. stoljeća kao “karika” ili “prijelazna forma” Australopithecusa u savremenog čovjeka. Ipak, morfološke osobenosti (prsti na rukama i nogama pogodni za penjanje, struktura donje vilice nalik današnjim majmunima, lobanjski volumen od oko 500 ccm) ukazivali su da je on majmun.

1994. godine analize antropologa Holly Smitha pokazale su da Homo habilis nije bio “homo” nego “majmun”. Spoor, Wood i Zonneveld su koristeći metod komparativne analize polukružnih kanala unutarnjeg uha ljudi i majmuna pokazali znatnu razliku kanala ljudi koji hodaju uspravno i majmuna koji hodaju savijeni nadolje. Kanali unutarnjeg uha Homo erectusa bili su isti kao u savremenog čovjeka.

Fred Spoor, Bernard Wood Frans Zonneveld, “Implication of Early Hominid Labyrintine Morphology for Evolution of Human Bipedal Locomotion”, Nature, vol. 269, June 23, 1994. str. 645-648.

Iznesena su dva važna rezultata:

- Fosili koji su označeni kao Homo habilis ustvari ne pripadaju klasi “homo”, tj. ljudi, nego klasi Australopithecusa, tj. majmuna.

- Homo habilis i Australopithecusi bili su živa bića koja su imala povijen hod i zbog toga kostur majmuna. Oni ni u kom pogledu nisu imali nikakvu vezu sa ljudima.

Homo erectus je kategorija za koju se tvrdi da je najprimitivnija ljudska vrsta. Riječ “erect” (što znači uspravan) ovo i implicira. Evolucionisti su morali odvojiti ove ljude od prethodnih kategorija dodajući kvalitet “uspravnosti”, zato što su svi dostupni fosili Homo erectusa uspravni u takvoj mjeri koja nije uočena u bilo kojeg primjerka Australopithecusa ili Homo habilisa. Ne postoji razlika između kostura savremenog čovjeka i Homo erectusa. Najčuveniji od svih primjeraka Homo erectusa nađenih u Africi je fosil “Narikotome homo erectus” ili “Turkana dječak”. Potvrđeno je da je to fosil 12 godina starog dječaka koji bi bio 1,83 m visok u svom adolescentnom dobu. Uspravna građa kostura ovog fosila nije drugačija od one savremenog čovjeka.

Molekularni ćorsokak evolucije

Kompleksna građa žive stanice nije bila poznata u Darwinovo doba i pripisivati život slučajnostima i prirodnim uvjetima u to je vrijeme za evolucioniste bilo dovoljno ubjedljivo. Tehnologija 20. stoljeća zavirila je i zadubila se u najsitnije djeliće života i otkrila da je ćelija – stanica najkompliciraniji sistem sa kojim se čovječanstvo ikada susrelo.

Ona je toliko kompleksna da čak ni visoki nivo tehnologije koji je čovječanstvo postiglo ne može proizvesti jednu takvu stanicu. Nikada ni jedan pokušaj da se kreira umjetna stanica nije postigao uspjeh. Ustvari, svi pokušaji da se to učini su napušteni.

Evolucija nije uspjela objasniti čak ni postanak gradivnih blokova stanice. U prirodnim uvjetima nije moguće formiranje čak i samo jednog proteina od hiljada složenih proteinskih molekula koje izgrađuju stanicu. Odsustvo, dodavanje ili zamjena samo jedne aminokiseline u strukturi proteinske molekule uzrokuje da taj protein postane beskorisna gomila molekula. Svaka aminokiselina mora biti na pravom mjestu i u pravilnom poretku. Teorija evolucije koja tvrdi da se život pojavio pukim slučajem nema izgleda pred ovim poretkom, budući da je on isuviše čudesan da bi se objasnio slučajnošću.

Vjerovatnoća da prosječna proteinska molekula izgrađena od 500 aminokiselina prisutnih u tačno odgovarajućoj količini i smještenih u tačno odgovarajućem redoslijedu, uz vjerovatnoću da sve aminokiseline koje ona sadrži budu samo lijevostrano orijentirane i da budu spojene jedino peptidnim vezama je “1 : 10950”.

Priča o cigli

Ako neko vjeruje da živa ćelija može postati slučajno, tada ne postoji ništa što bi ga moglo spriječiti da vjeruje u sličnu priču koju ćemo sada ispričati. To je priča o jednom gradu: Jednog dana grudva ilovače, pritisnuta između stijena na neplodnoj zemlji, nakon kiše postane vlažna. Kada je sunce izašlo, ova vlažna ilovača se osuši, stvrdnu i poprimi krut otporan oblik. Kasnije se ove stijene koje su poslužile kao kalup nekako raspadoše u komadiće i onda se pojavi pravilna, dobro oblikovana i čvrsta cigla. Ova cigla je godinama čekala, pod istim prirodnim uvjetima, da se formiraju druge cigle slične njoj. Ovaj proces se nastavio sve dok se stotine i hiljade istih cigli nisu formirale na tom istom mjestu. Međutim, sasvim slučajno, nijedna od ovih cigli, koje su prethodno formirane, nije bila oštećena. Iako su, u periodu od nekoliko hiljada godina, bile izložene oluji, kiši, vjetru, suncu i hladnoći, te cigle nisu napukle, nisu se prelomile, niti su bile odvučene sa tog mjesta, nego su čekale tu, na istom mjestu, sve sa istom “namjerom”. Kada je njihov broj postao adekvatan, one su podigle zgradu poredavši se jedna uz drugu i postavivši se jedna iznad druge sasvim slučajno, uz pomoć djelovanja prirodnih sila, vjetrova, oluja ili tornada. U međuvremenu, pod utjecajem prirodnih sila, u savršenom vremenskom slijedu, nastali su materijali kao cement ili šljunak i umetnuli se između njih, da bi ih spojili. Dok se sve ovo događalo, željezna ruda se pod zemljom, uz pomoć prirodnih utjecaja oblikovala i položila temelje zgrade koja će nastati od ovih cigli. Na kraju ovog procesa podignuta je jedna kompletna zgrada, nimalo oštećena, sa svim njenim građevnim materijalom, drvenarijom i instalacijama. Naravno, zgrada se ne sastoji samo od temelja, cigli i cementa. Kako je onda ostali materijal pribavljen? Odgovor je jednostavan: sav materijal koji je bio potreban za izgradnu zgrade postojao je u zemlji, na mjestu gdje je zgrada izrasla. Silikon za staklo, bakar za električne kablove, željezo za stubove (armaturu), grede itd... itd.. Sve se to nalazilo ispod zemlje u ogromnim količinama. Bila je potrebna još jedino vještina ''prirodnih sila'' da oblikuje i smjesti ove materijale na njihovo mjesto unutar zgrade. Sve instalacije, drvenarija i ostalo, smješteno je između cigli uz pomoć vjetrova, kiše i zemljotresa. Sve je išlo tako dobro da su se cigle razmjestile na takav način da su među sobom ostavile neophodan prostor za prozore, kao da su znale da će se kasnije, pod djelovanjem “prirodnih uvjeta”, formirati nešto po imenu staklo. Štaviše, one nisu zaboravile ostaviti prostora za instaliranje vode, struje i sistema za grijanje, koji će se također slučajno formirati. Sve je išlo tako dobro da su slučajnosti i “prirodni uvjeti” proizveli savršeno dizajniranu zgradu.

Teorija evolucije tvrdi da je život nastao slučajno. To je tvrdnja koja nije ništa manje apsurdna nego naša priča, zato što stanica, sa svim svojim visokokvalificiranim sistemima za komuniciranje, transport i upravljanje, nije ništa manje složena od bilo kojeg grada, kako je opisuju najveći svjetski stručnjaci iz oblasti citologije i biohemije, a broj ćelija u ljudskom organizmu se procjenjuje na oko 75 biliona.

Temeljne činjenice koje se mogu rezimirati:

1. Teorija evolucije je pobijena u prvom stadiju

Evolucionisti još nisu u stanju objasniti čak ni nastanak samo jednog proteina neophodnog za život. Proračuni mogućnosti, fizičke i hemijske formule dokazale su nemogućnost slučajnog postanka života.

2. Teorija evolucije neće biti potvrđena ni u budućnosti

Otkrivanjem detalja vezanih za građu i funkciju žive stanice, postignuta je mnogo veća kategoričnost da stanica nije toliko proste građe da bi se, kao što se to smatralo u vrijeme primitivne nauke iz Darwinovog vremena, mogla oformiti sama kao produkt nekih slučajnosti. Pozadina i neutemeljenost teorije evolucije svakim danom postaje sve jasnija i neće se smjeti pojavljivati pred javnošću koja će biti upoznata sa stvarnom situacijom.

3. Nepremostivi problem evolucije: razum

Čovjek je svjesno biće, posjeduje volju, moć razmišljanja, govora, moć donošenja odluka, rasuđivanja… Sve ove odlike su funkcije razuma koji čovjek posjeduje. Razum je najveća razlika koja stvara jaz između čovjeka i životinja. Nikakva fizička sličnost ne može nadomjestiti ovu najveću razliku između čovjeka i ostalih živih bića.
Sačuvana
Tertulijan
Gost
« Odgovor #5 poslato: Oktobar 15, 2011, 09:03:38 pm »

Текст једне муслиманке дјевојчице који сам мазнуо , случајно сам био у радњи кад га је донијела на принтање ( отприлике 20 год)

LJUDSKA EVOLUCIJA
ZNANOST BEZ RELIGIJE JE HROMA, RELIGIJA BEZ ZNANOSTI JE SLIJEPA.
5 RAZLOGA ZA EVOLUCIJU
Ako prihvatimo to da smo evoluirali od primata najočigledniji dokaz naše evolucije je govor tj. međusobna komunikacija smislenim rečenicama.
Takođe postoji tabelarni prikaz koji transparetno uz fizičke dokaze pokazuje tok evolucije sve do razdvajanja linije ljudi od gorila prije 10 milijuna godina i razdvajanja od čimpanzi prije 6 milijuna godina. Poznato je da su naučnici otkrili da je moguće dokazati ljudski morala kroz evoluciju urodjeni moral - koji kao i svaka zivotinja imamo i mi, primitivan i sasvim
dovoljan vecini za opstanak. Mnoga oruđa pronađena su još kod pračovjeka (homo habilus) to su svakako bila primitivna oruđa ali sada vidimo i u tome dokaz naše evolucije jer smo svjedoci mnogo složenijih i opasnijih naoružanja. Ako evoluciju i Bibliju posmatramo alegorijski onda one koegzistiraju, međutim Islam ne podržava evoluciju po Darvinu ali je podržava kao posmatranje jednog životnog ciklusa gdje se mi od ćelija razvijamo do odraslog čovjeka BOG NAS STVARA OD HUDE TEKUĆINE.
5 RAZLOG KOJI NE PODRŽAVAJU EVOLUCIJU
Kao osoba koja vjeruje i koja koristi svoj razum moram priznati da postoji mnogo nesuglasja u evolucijskom prikazu onakvom kako ga ja poznajem.
Znanost se trudi odgovoriti na pitanja kako je nešto nastalo ali ne i zašto je to nastalo, koja je njegova svrha. Zašto mi postojimo na planeti Zemlji i zašto smo evoluirali u ova bića koja se trude da unište svoja staništa?
Predpostavlja se da evolucija najbolje funkcinira kod malih zajednica kada njihov genetski kod bude izoliran od drugih, predpostavlja se da se to i kod nas desilo ali ne postoji nikakav dokaz kada se to desilo, gdje su se izolovali koji je bio razlog te izolacije.
U čitavu priču o evoluciji u nešto bolje, neophodno i potrebno Neandertalci se nikako ne uklapaju. Oni su posjedovali mozak koji je bio 8% veći od našeg i bili su jači od nas, pa zašto evoluirati u nešto slabije zar u veću čašu ne stane više vode. Oni sui  prije nas pokopavali svoje mrtve zajedno sa predmetima i cvijećem pa po tome nismo čak n evoluirali.
Govorimo da je evolucijom čovjek došao do lova i oruđai… čovjek je lovio instinktivno mnogo prije nego mu se razvio razum pa kako je to moguće ko mu je podario taj instikt Bog ili evolucija?
Toliko mnogo religija na ovom svijetu postoji i vječito se svi spore oko nečega ali u pogledu stvaranja čovjeka svi se slažu dag a je stvorio Bog id a smo svi od jednog čovjeka i jedne žene , pa kada se toliko mnogo ljudi složi kako u to ne povjerovati.
Fosilni ostatci pokazuju da cjelokupna današnja vrsta potiče iz Afrike i analizom mitohondriske DNA koju nasljeđujemo od majke došlo se do saznanja das mi potičemo od jedne žene što religija kao takva i propagira.
Kako to da u suživotu koji evolucija navodi između neandertalaca i modernog čovjeka nije došlo do seksualnih odnosa? Mislim da sada kada to pogledamo da je teško povjerovati ako su živjeli skupa vjerovatno bi danas imali neke mutacije ili maker skelete tih nekih mutanata.
Dakle da bi evolucija bila uvjerljiva mora se odgovoriti još na mnogo pitanja.
Sačuvana
Tertulijan
Gost
« Odgovor #6 poslato: Oktobar 23, 2011, 10:18:09 pm »

Islam i teorija evolucije
preuzeto sa portala http://www.n-um.com

Pitanje:

Esselamu alejkum.
Da li se Islam i nauka slažu oko teorije evolucije? Da li su bića evoluirala ili ih ja Allah stvorio u obliku kakve jesu? Hvala.

Odgovor:

Alejkumusselam.
Teorija evolucije kao materijalistička ideologija, koja tvrdi da postoji samo materija, je ništavna, pogrešna i pokvarena ideja koja je rezultat nedokazane pretpostavke i nagađanja a oprečna je Kur'anu, Sunnetu i idžmau učenjaka.
Dovoljna su dva postulata i "činjenice" koje zastupa ova teorija a koji su oprečni jasnim kur'anskim ajetima da se pokaže da je ova teorija po Kur'anu ništavna i batil.
Prva stvar: da je po ovoj teoriji priroda, koja nema ni razuma ni svijesti, ta koja stvara sve što postoji, ona daje i oduzima bez nekog smišljenog plana onako nasumice i slučajno, linija napretka, promjene i evolucije je nestabilna, ne dešava se po nekom ustaljenom i logičnom pravilu. Kaže Darvin: "Priroda sve stvara i nema granice njenoj sposobnosti stvaranja". Drugim riječima, po ovoj teoriji nema boga koji stvara, upravlja, uređuje i bdije nad onim što je stvorio.
Nema sumnje, da se ovaj temelj teorije evolucije direktno kosi i sudara sa islamskom akidom. Po islamskoj akidi Uzvišeni Allah je Tvorac i Stvoritelj svega što postoji, On stvara iz neživog živo i obrnuto, On sve zna, upravlja nad svime i ništa se ne dešava mimo Njegove volje.
Kaže Uzvišeni: "Allah je stvoritelj svega" (Ez-Zumer 62; El-En'am 102; Gafir 62; Er-R'ad 16).
A u drugim ajetima Uzvišeni kaže da je On stvoritelj svih živih bića i da ih On opskrbljuje: "Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti" (El-Bekare, 164), "Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi" (Hud, 6), "Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim" (El-Enam, 38), "Nebesa je, vidite ih, bez stupova stvorio, a po Zemlji planine nepomične razbacao da vas ne trese, i po njoj životinje svih vrsta razasuo. Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke" (Lukman, 10), "Allah sve životinje stvara od vode, neke od njih na trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode na četiri; Allah stvara što hoće, jer Allah sve može" (En-Nur, 45). Svi ovi ajeti a i mnogi drugi jasno ukazuju da sve živo što postoji da ga je Allah Uzvišeni stvorio u različitim oblicima, veličinama, opskrbi i slično. Uputio je sve živo kako da živi i opstane, ono živi, raste, razmnožava se, uzima svoju opskrbu i sve to bez učenja nego shodno prirodi u kojoj ga je Uzvišeni stvorio. Kaže Uzvišeni: "Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače" (Es-Sedžde, 7).
Druga stvar: da je čovjek po ovoj teoriji u davna vremena bio majmun koji se evoluirao u čovjeka, tj. da je čovjek nastao od majmuna. Ova tvrdnja se direktno kosi sa šerijatskim tekstovima koji nedvosmisleno ukazuju da je Uzvišeni Allah stvorio prvog čovjeka Adema, alejhisselam, od zemlje ilovače, što znači da nije nastao evolucijom iz nekog drugog živog stvorenja.
Kaže Uzvišeni: "Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog" (El-Hidžr, 26), i kaže: "I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!" (El-Hidžr, 28-29), i kaže: "Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" – i on bî" (Ali Imran, 59). Allah je stvorio Adema od zemlje, a njegovu suprugu je stvorio od njega samog, a zatim od njih dvoje stvorio cijelo čovječanstvo. Kaže Uzvišeni: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao" (En-Nisa, 1).
Prema tome, dovoljno ukazuje na ništavnost ove teorije po Islamu samo njena oprečnost Kur'anu u dva gore spomenuta segmenta. Nakon ovih dokaza iz Kur'ana musliman nema potrebe da se zamara izučavanjem mahana i nedostataka ove teorije i sakupljanjem šta je sve ko dokazao i rekao protiv nje kako bi imao argumente da ona nije u redu i kako bi mu se srce smirilo.
A ako ovome dodamo nesumnjivu činjenicu da je Darvinova teorija evolucije već davno završila u muzeju zaborava nakon što je otkriven Mendelov zakon nasljeđivanja i DNA koji potvrđuju da hromozomi sadrže potpune osobine čovjeka kao vrste i kao i mnoge druge nedostatke na kojima je zasnovana ova teorija, onda dolazimo do zaključka da je ona neprihvatljiva ne samo sa strane Šerijata nego i sa strane savremene nauke. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakic!
Sačuvana
grigorije
Moderator
ветеран
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 1375


« Odgovor #7 poslato: Oktobar 23, 2011, 10:34:22 pm »

 Samo treba priupitati muslimane kako mogu u isto vreme da negiraju teoriju evolucije a da prihvataju Veliki prasak
Sačuvana
gerasim
Gost
« Odgovor #8 poslato: Mart 24, 2012, 09:01:50 pm »

STVARANJE ČOVJEKA OD ZEMLJE I VODE

Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo. (23- Al-Mu’minun, 12)

Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od blata. (32- As-Sadžda, 7)

Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara… (30-Ar-Rum, 20)

On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve. (25- Al-Furqan, 54)

U Kur’anu je rečeno da je čovjek stvoren od zemlje i vode. Kur’an to ponekad odvojeno naglašava, a ponekad kaže da je čovjek stvoren od blata; naglašava, dakle, da je, stvoren od jedinjenja vode i zemlje.

Postoji mnogo spekulacija o tome da je čovjek stvoren od zemlje. Razvojem nauka, poput hemije i biologije, poduzeta su opsežna istraživanja zemlje, a i ljudskog organizma. Rezultati ovih istaživanja pokazali su da materija koja čine ljudsko tijelo odgovara materijama koje sadrži zemlja. To su, naprimjer, aluminijum, gvožđe, kalcijum, kisik, silikon, natrijum, selen, kalijum, magnezijum, hidrogen, klor, jod, mangan, olovo, fosfor, bakar, srebro, ugljenik, cink, sumpor i azot. Prema analizi iz jedne američke laboratorije, ljudski organizam čini 65% kisika, 18% ugljenika, 10% hidrogena, 3% azota, 1,5% kalcijuma, 1% fosfora, a ostatak čine drugi elementi. Eto, Allahova savršena umjetnost, stvaranje, na određen način sastavlja ove beživotne atome i formira čovjeka. Cijena ovog materijala na Njujorškoj berzi manja je od 100 dolara. Eto, to je cijena osnovnih materijala koji čine čovjeka. Uzvišeni Allah je stvorio čovjeka kombinacijom elemenata koji ne vrijede skoro ništa. Ali, ključ nije u hemijskoj strukturi, nego u Onome ko je stvorio čovjeka.
KAKO VODA OŽIVLJAVA?

…i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati? (21- Al-Anbiya’, 30)

Allah sva živa bića koja se kreću stvara od vode… (24- An-Nur, 45)

U suri ”Al-Furqan” se kaže da je čovjek, a u surama ”Al-Anbiya”’ i ”An-Nur” i sve živo stvoreno iz vode. Biološki, voda je temeljni faktor živih materija. Čovjeka čine ćelije. Analiziramo li ćelije, utvrdit ćemo da su one, od 60% do 80%, načinjene od vode. Ćelija, čija je temeljna materija voda, živa je materija. Nemoguć je život bez vode, koja je osnova života.
Molekulu vode čine dva atoma hidrogena i jedan oksigena. Voda, čija je svaka odlika hemijski savršeno uređena, stvorena je od beživotnih atoma, koji su 99% prazan prostor. Kako to da oživljavaju životinje i ljudi, koji su stvoreni od vode, načinjeni od atoma čijih je 99% prazno? Onaj ko dobro razmisli o ovom pitanju, shvatit će da umiješnost nije u neživim atomima, već u Allaha, dž. š., Koji oživljava te nežive atome.

On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri. (59- Al-Hašr, 24)
Sačuvana
gerasim
Gost
« Odgovor #9 poslato: Mart 24, 2012, 09:02:40 pm »

Stvaranje od smjese

Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi. (76- Ad-Dahr, 2)

Zahvaljujući pronalasku i usavršavanju mikroskopa, ostvarila se mogućnost detaljne analize mnogih organa i materija u ljudskom tijelu. Pomoću ovih analiza postalo je jasno da je sperma smjesa različitih materija, koje se proizvode u različitim dijelovima ljudskog tijela. Sperma ili sjemena tekućina je sinteza materija, a formira se kada iz muških spolnih žlijezda spermiji ulaze u sustav kanalića gdje se miješaju s lučevinama niza žlijezda stvarajući tekućinu. Načini li se detaljna analiza sjemene tekućine, ustanovit će se da je ova tekućina nastala od niza različitih komponenti kao što su limunska kiselina, prostoglondini, flavini, askorbinska kiselina, ergotionein, fruktoza, fosforilkolin, holesterol, fosfolipidi, fibrinolizin, cink, fosfatna kiselina, spermiji itd.

Naše tijelo je jedna od najsavršenijih, najljepših i najsloženijih kreacija. Zahvaljujući tijelu, mi vidimo, čujemo, razmnožavamo se; zahvaljujući vještinama tijela, mi izrađujemo mašine, kompjutere, mostove, avione, pravimo slike, skladamo muziku… Jedna od prvih faza stvaranja našeg tijela jeste stvaranje materijala u smjesi sjemene tekućine. Nakon toga će se spermi u sjemenoj tekućini sjediniti sa ženskim ćelijama i formirati još jednu smjesu, koja će biti novi korak u formiranju čovjeka.

Za detaljno objašnjenje samo sjemenog kanalića ili prostate trebalo bi nam desetine stranica. Stvoritelj nas je stvorio od smjese tekućina i to spomenuo u Knjizi koju je objavio. Analiziranje ove smjese i istraživanje kako je i odakle je ona nastala pomoći će nam da budemo svjesniji savršenstva Allahovim stvaranja ljudskog tijela.

U našoj avanturi koja započinje ovom smjesom tekućina, jednog dana dobivamo izuzetno složene i savršene osobine i čula, kao što su sluh i vid. Činjenica da obična kapljica tekućine postaje neko ko vidi i čuje predstavlja nevjerovatno čudo. Nijedan razuman čovjek stvaranje takvog savršenstva neće prepustiti i povjetiri slučaju. Sasvim je jasno da da je Stvoritelj Jedan, kako to Kur’an ističe, Svemoćni, Sveznajući, Svjesni i Savršeni Stvoritelj.
Sačuvana
gerasim
Јуниор
**
Van mreže Van mreže

Poruke: 62



WWW E-mail
« Odgovor #10 poslato: April 27, 2012, 10:14:41 pm »

U dosadašnjoj povijesti čovječanstva ljudi su se susretali sa mnogim čudima. Neka od tih čuda su nam pokazivali Božiji poslanici. Na primjer: Kada je Musa, a.s. bacio svoj štap, isti se pretvorio u zmiju. Isa, a.s. je s Božijom odredbom liječio bolesne i oživljavao mrtve. Uzvišeni Allah je, preko Božijeg poslanika Muhameda,a.s., objavio čovječanstvu najveću mu'džizu, a to je uzvišeni Kur'an, itd. To, međutim, nije sve. Ljudi su se susretali i sa mnogim čudima u prirodi. Na primjer: Između dva mora Uzvišeni Allah je postavio nevidljivu pregradu, pa im se vode ne miješaju. Do tog otkrića je došao poznati istraživač Žak Kusto. Čudo je riba Labridae koja se, prema Allahovoj odredbi, pretvara iz ženke u mužjaka, a i obratno. Čudo su kosmički kontinenti galaksija koje je prije petnaestak godina otkrila islamska nauka, itd. O tim čudima se može napisati bezbroj knjiga. Hvala Bogu da postoje ta čuda, jer nas ista podstiču da razmišljamo o Božijem stvaranju svijeta i o suštini našeg postojanja. Među svim tim čudima koja je stvorio i dao Uzvišeni Allah ima jedno koje je, prema mom mišljenju, posebno vrijedno, i koje je posebno značajno. Ima jedno čudo nad čudima. Ima čudo koje se nikakvim riječima ne može opisati. To čudo je do sada bilo skriveno u mikro kosmosu. Taj kosmos, kao što znamo, čine razne nevidljive čestice. To su: atomi, molekule, elementarne i subatomske čestice, itd. Te čestice ne možemo vidjeti našim očima, niti ih registrovati drugim našim čulima. Međutim, možemo uz pomoć najsavremenije kompjuterske tehnike i programskih sistema, napraviti matematičku sliku tog nevidljivog svijeta. Dakle, možemo uslikati taj nevidljivi svijet. A kada to uradimo, i kada uslikamo taj nevidljivi svijet, otkrit ćemo da u slici svake čestice u prirodi, i svakog Božijeg djela piše, da je te čestice, i ta djela, stvorio Svemogući i Sveznajući Stvaralac, Allah. Evo nekih konkretnih primjera: Kada uz pomoć te najsavremenije tehnike napravimo matematičku sliku unutrašnjosti našeg organizma otkrit ćemo da u našim ćelijama piše da je te ćelije stvorio Uzvišeni Allah, dž.š. Božije ime je napisano u svim česticama od kojih je izgrađeno naše tijelo. Napisano je i u našim genima, i u nukleotidima, i u aminokiselinama, i u svakoj drugoj čestici iz našeg organizma. Napisano je, neka se zna ko je naš Tvorac. Neka se zna da je nas ljude stvorio Uzvišeni Allah. U našem organizmu se dešavaju i razni organski procesi. Na primjer: amino kiseline se međusobno povezuju u peptidne lance. I kada se tako povežu, nastaju jedinjenja u kojima piše da je Autor i Kreator tih jedinjenja Uzvišeni Allah. U hormonima koji se luče u našem organizmu također piše da je te hormone stvorio i kreirao Svemogući i Sveznajući Stvaralac, Allah. I u gradji svih biljaka i životinja koje postoje u našem materijalnom svijetu piše da je te životne vrste stvorio Uzvišeni Allah, itd. Sličan primjer je i kod svih čestica u prirodi. Sve te čestice se međusobno povezuju na različite načine. I kada se povežu nastaju razna jedinjenja, ili hemijski spojevi. A u svim tim spojevima, odnosno jedinjenjima, je napisano da je ta jedinjenja stvorio uzvišeni Bog. Ne postoji ni jedna jedina čestica, i ni jedan jedini spoj, odnosno jedinjenje, u prirodi u kojem ne piše da je Autor i Kreator te čestice, odnosno tog jedinjenja, Svemogući i Sveznajući Stvaralac, Allah. Zahvaljujući najsavremenijoj programskoj i kompjuterskoj tehnici nauka nam, upravo sada, otkriva neke od najskrivenijih tajni u prirodi. Otkriva nam neka od najvećih Božijih čuda. Ta čuda su bila skrivena u tajnovitom i nevidljivom mikro svijetu atoma i molekula. Nismo ih do sada mogli vidjeti. Nismo mogli čak ni naslutiti da ta čuda postoje. To što je bilo nevidljivo, evo, konačno, posta vidljivo. Najnovija naučna otkrića nam omogućavaju da zavirimo u unutrašnjost tog nevidljivog svijeta. Omogućavaju nam da “uslikamo” taj svijet, i da napravimo njegovu matematičku sliku. Čim to uradimo, i čim napravimo slike tog nevidljivog svijeta, otkrit ćemo da u svim česticama u prirodi, a i u svim drugim Božijim djelima, piše da je te čestice i ta djela stvorio Svemogući i Sveznajući Stvaralac, Allah.

Savremena programska i kompjuterska tehnika omogućavaju nam da pravimo i matematičke slike makro Kosmosa. Kada izradimo i te slike otkrit ćemo da i u tim slikama piše da je Kosmos stvorio Svemogući i Sveznajući Stvaralac, Allah.

Matematičke slike mikro i makro Kosmosa nam ustvari otkrivaju da postoji Božiji projekat ili scenarij stvaranja svijeta. Otkrivaju nam da je svijet stvoren s mjerom, na najsavršeniji i najuzvišeniji način. Mišljenja sam da će ova otkrića iz temelja promijeniti našu predstavu o materijalnom svijetu u kojem živimo i da će znatno uticati na sve aspekte života i razvoja naše ljudske civilizacije.

Zašto u svim česticama u prirodi piše

da je te čestice stvorio Uzvišeni Allah?

Sva razumna bića u našem materijalnom Kosmosu, kada nešto kreiraju ili stvaraju, obavezno će na tom svom djelu kojeg stvaraju napisati svoje ime. Napisat će ga neka se zna ko je autor i kreator tog djela. Za primjer možemo uzeti umjetničke slike. Svi smo imali priliku da vidimo neke od tih slika. Također, imali smo i priliku da vidimo da na svakoj od tih slika ima i potpis njihovog autora. Na primjer: Pikaso, Rembrant, Leonardo de Vinči, Tuluz Lotrek i mnogi drugi. Zašto su ti autori stavili svoj potpis na te slike? Stavili su ga neka se zna ko je njihov autor. Kada ne bi tako bilo, tada se ne bi znalo ko ih je naslikao, pa te slike ne bi imale svoju umjetničku vrijednost. Kao primjer, mogu nam poslužiti i proizvodi koje proizvodi, odnosno, koje pravi čovjek. Na svakom od tih proizvoda postoji i etiketa na kojoj piše ime proizvođača tih proizvoda. Proizvođačima tih proizvoda je veoma stalo do toga da se zna, da su baš oni proizveli te proizvode, pa zbog toga oni svim sredstvima koja im stoje na raspolaganju, štite svoja autorska prava. Ljudi su donijeli čak i odgovarajuće zakone kojima štite autorska prava svakog autora. To nam je svima sasvim jasno. Svakom stvaraocu i kreatoru je veoma važno da se zna da je baš on autor ili kreator nekog djela, pa će, zbog toga, obavezno na svakom od svojih djela staviti svoj potpis, ili će napisati svoje ime, neka se zna ko je autor tog djela. To je univerzalna zakonitost i univerzalno pravilo ponašanja, kojeg se pridržavaju i kojeg poštuju svi razumni kreatori u Kosmosu. Još nije zabilježen ni jedan jedini slučaj da autor nekog djela nije na tom djelu na vidnom mjestu stavio svoj potpis ili neko drugo obilježje, da se zna ko je autor tog djela. Ako to znamo, bit će nam znatno lakše da shvatimo u čemu je bit i suština otkrića o kojem govorim u ovom tekstu. Bit će nam lakše da shvatimo zašto u svakoj čestici u prirodi, a i u svakom drugom Božijem djelu piše, da je te čestice, i ta djela, stvorio Svemogući i Sveznajući Stvaralac, Allah. Naime, uzvišeni Bog je Razumni Stvaralac, pa mu je stalo do toga da se zna da je baš On stvorio ovaj naš materijalni svijet u kojem živimo. Stalo mu je da se zna da je On naš Tvorac i Gospodar. Zbog toga je Uzvišeni Allah, u svim svojim objavama koje je dao ljudima, jasno rekao, i naglasio, da je baš On stvorio svijet i da je On stvorio čovjeka. Da nije tako bilo, i da nije bilo tih Božijih objava i poruka, mi ne bismo znali da imamo svog Tvorca, i da je naš Tvorac i Gospodar Uzvišeni Allah. Čak i sada kada smo već dobili te Božije objave, i kada su nam Božiji poslanici jasno rekli da je naš Gospodar Uzvišeni Allah, mnogi ljudi na našoj planeti Zemlji negiraju da postoji Bog. Također, negiraju da je Uzvišeni Allah stvorio svijet, i tvrde da je svijet nastao sasvim slučajno, kao rezultat nereda i haosa koji navodno vlada u Kosmosu. Pripadnici drugih religija pak tvrde da je svijet.stvorio neki drugi bog, ili neko drugo božanstvo. Zbog toga u ovo naše današnje vrijeme mnogi vode polemike o tome da li uopće postoji Bog. Također, vode se polemike i o tome koji je Bog stvorio svijet, jer ljudi vjeruju u različite bogove, i u različita božanstva, pa se oko svega toga ne mogu dogovoriti. Za ilustraciju tog stanja može nam poslužiti i slijedeći podatak: Danas u svijetu ima više hiljada različitih religija i različitih oblika pobožnosti i vjerovanja u Boga. Pripadnici svih tih religija misle da su baš oni u pravu, i da je baš njihova vjera prava vjera, a da su svi drugi u zabludi. Jasno je da svi ne možemo biti u pravu. Jasno je da ne postoji više hiljada pravih puteva. Samo je jedan put, pravi put, a svi ostali su stramputice i zablude. I ove činjenice nam ukazuju na potrebu da Tvorac Kosmosa, kao Razumni Stvaralac, na svakom od Svojih djela, na vidnom mjestu stavi oznaku da je ta djela stvorio Svemogući i Sveznajući Stvaralac, Allah. Jer, kada ne bi tako bilo, i kada ne bi bilo te oznake, tada bi se pojavile sumnje i dileme da li je svijet zaista stvoren i ko ga je stvorio. Te tajne najbolje zna naš Milosrdni Tvorac i Gospodar Allah. I baš zbog toga je, prilikom stvaranja našeg svijeta u kojem živimo, na svakoj od čestica u prirodi, i na svakom od drugih Božijih djela, na vidnom mjestu stavio oznaku da je te čestice, i ta djela, zaista, stvorio Svemogući i Sveznajući Stvaralac, Allah.

Božije ime u atomima i molekulama u prirodi svjedoči i potvrđuje da je svijet zaista stvoren. Svjedoči i potvrđuje da ga je stvorio Uzvišeni Allah.

Kako sam otkrio Božije ime

u česticama u prirodi?

U našem materijalnom svijetu u kojem živimo postoje veoma raznovrsna Božija djela. To su: hemijski elementi, hemijska jedinjenja, organski i anorganski spojevi, biljni i životinjski svijet, čovjek i mnogo toga još. Sva ta Božija djela imaju nešto što im je zajedničko, a to je da su sačinjena od materijalnih čestica, i da se te čestice mogu izraziti brojem. Na primjer: molekula vode ima tri atoma, od čega su dva atoma vodika i jedan kisika. Atom vodika ima jedan elektron i proton, dok atom kisika ima osam elektrona i protona. Tablice periodnog sistema hemijskih elemenata imaju sedam perioda, u atomima hemijskih elemenata ima do sedam elektronskih nivoa ili ljuski, itd. Eto, to je jedan od načina da čestice u prirodi izrazimo brojem. Koristeći tu metodu uzeo sam formule raznih hemijskih jedinjenja, odnosno spojeva, pa sam u istima, umjesto hemijskih simbola, stavio brojeve. Na primjer: U formuli: HNH COOH sam, umjesto atoma vodika (H), stavio atomski broj tog elementa, a to je broj 1. Umjesto atoma nitrogena (N) stavio sam atomski broj tog elementa, a to je broj 7, umjesto atoma ugljika (C) stavio sam broj 6, umjesto atoma kisika (O) stavio sam broj 8, itd. Na sličan način sam i u drugim hemijskim jedinjenjima, umjesto njihovih hemijskih simbola, stavio odgovarajuće brojeve. Poslije sam, koristeći najsavremenije programske sisteme i kompjutersku tehniku, napravio matematičku sliku svih tih jedinjenja. Kada sam izradio te slike došao sam do jednog veoma neobičnog otkrića. Naime, otkrio sam da sve čestice u svim tim slikama međusobno povezuje - broj 931. Pitao sam se zašto baš taj broj međusobno povezuje te čestice, i u čemu je bit i suština te kreacije? Uskoro sam pronašao odgovor na to pitanje. Naime, otkrio sam da se i uzvišeno ime Allah može, također, izraziti brojem. I kada ga izrazimo brojem kao rezultat dobit ćemo baš broj. Dakle, kao rezultat dobit ćemo broj 931. Taj broj, dakle broj 931, je aritmetički izraz za ime Allah. Tako se na jeziku brojeva piše i izražava to veličanstveno i uzvišeno ime. Čim sam to otkrio, odmah mi je sve postalo jasno. Shvatio sam zašto se u matematičkim slikama svih Božijih djela u prirodi nalazi baš taj broj. Shvatio sam da se u istima nalazi, jer se sa tim brojem izražava i označava Božije ime. Označava se ime Allah.

U nastavku ovog teksta navest ću neke od matematičkih slika koje sam otkrio u svijetu atoma i molekula, kao i drugih materijalnih fenomena. Također, navest ću neke od tih slika koje sam načinio u tekstu uzvišenog Kur'ana. Želja mi je da ova otkrića podstaknu sve čitaoce ovog teksta, bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu, rasnu, političku ili bilo koju drugu pripadnost, da razmišljaju o Božijim tajnama stvaranja svijeta, te da svi zajedno krenemo putevima nauke i znanja ka Božijoj ljubavi i Božijem zadovoljstvu.

Formula 931

Na samom početku ovih istraživanja razmišljao sam o tome da li možda postoji neka univerzalna matematička spona koja međusobno povezuje sve čestice u prirodi? To je ključno pitanje za razumijevanje tajni Božijeg stvaranja svijeta jer, ako postoji takva spona, i ako znamo kako ista izgleda, tada bismo imali egzaktne matematičke naučne dokaze da je svijet zaista stvoren i da ga je stvorio Razumni Stvaralac. Kako da otkrijem tu sponu? Otkrit ću je uz pomoć slijedećeg algoritma:

{[SA(R1,2,3,n) x B] - [SB(R1,2,3,n) x A] + (AB)} = ABA;

SA, SB = Skupovi brojeva A,B, u skupovima svih prirodnih brojeva od X do Y.

Rješenje za ovaj matematički zadatak je;

A = 7; B = 19;

Primjer;

R = 35;

{[S7(35) x 19] - [S19(35) x 7] + (7x19)} = (7x19x7);

S7(35) = (29+30+31+32+33+34+35) = 224;

S19(35)=(17+18+19+20+21+22+23+24+25+26+27+28+29+30+31+32+33+34+35) =494;

{[(224 x 19) – (494 x 7)] + (7 x 19)} = (7 x 19 x 7);

(7 x 19 x 7) = 931;

Veličina R može biti bilo koji prirodni broj. Bez obzira na to koji ćemo broj staviti u prethodno navedenu formulu u svim slučajevima ćemo dobiti jedan te isti tezultat, a to je broj 931,

Dakle, rješenje za prethodno navedeni algoritam je broj 931.

Šta to konkretno znači? To znači da sve fenomene i sve čestice u prirodi, kada iste izrazimo brojem, međusobno povezuje broj 931.

http://www.merjem.com
Sačuvana

ПОДОБРО Е ДА ЖИВЕЕШ ВО СИРОМАШТВО НЕГО ВО НЕПРАВИЛНО СТЕКНАТО БОГАТСТВО   (ТИХОН ЗАДОНСКИ)
Алеф
Administrator
ветеран
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 3374



E-mail
« Odgovor #11 poslato: Novembar 24, 2012, 08:58:51 am »

http://islambosna.ba/nauka/34711-kolaps-ateizma-kosmos-nije-zauvijek-ni-oduvijek

Sačuvana
Stranice: [1]   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1.18 | SMF © 2006-2011, Simple Machines Install Simple Machines Forum web hosting Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS!